Pričuva

Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u čl. 90. definirana je zajednička pričuva kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje suvlasnici uplačuju mjesečno na temelju odluke donijete većinom suvlasničkih dijelova a sukladno Godišnjem planu i programu upravljanja nekretninom, odnosno ako ta odluka izostane, tada temeljem odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio Sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

Naplatu pričuve organizira i prikuplja upravitelj na zaštićeni račun pričuve otvoren kod poslovne banke, te je koristi prema potrebama za izvođenje radova i sukladno godišnjem planu i programu zgrade.

Zakonom o vlasništvu određeno je da visina minimalne pričuve iznosi 0,54 % vrijednosti posebnog dijela (stana ili poslovnog prostora) godišnje.

Minimalna pričuva u iznosu od 1,53 kn/m2 utvrđena je 1997. godine primjenom te odredbe zakona na etalonsku vrijednost građenja m2 stambenog prostora koji je u to vrijeme iznosio 3.400,00 kn/m2.

Primjenom iste metodologije na posljednju objavljenu vrijednost etalonskog metra stambenog prostora (2016. godine) koji iznosi 6.000,00 kn/m2 stambenog prostora, minimalna visina pričuve trebala bi iznositi 2,70 kn/m2.

Konačna visina pričuve ovisi o stvarnom stanju zgrade, potrebnim radovima na zgradi, i ostalim fiksnim troškovima održavaje zgrade, tako da bi se ista trebala utvrđivati prema godišnjem planu upravljanja zgradom kojeg predlaže upravitelj a kojega prihvaćaju suvlasnici zgrade većinom suvlasnićkih udjela.

Sredstva zajedničke pričuve namijenjena su isključivo za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i to prema godišnjem odnosno višegodišnjem planu i programu upravljanja, a osobito za pokriće troškova:

• redovitog održavanja i poboljšavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,
• hitnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,
• nužnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,
• osiguranja zgrade kod usiguravajućeg društva,
• zamjene postojećih i ugradnje novih zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,
• otplate zajma za financiranje troškova održavanja i poboljšavanja zgrade,
• poslovanja upravitelja zgrade.

Zajednički dijelovi i uređaji zgrada definirani su čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada (N.N. 64/97), a smatraju se osobito:

• nosiva konstrukcija zgrade,
• krovište,
• zajedničke terase,
• pročelja zgrade,
• krovna i ostala limarija,
• dimnjaci,
• zajednička stubišta,
• dizala,
• zajedničke instalacije vode, kanalizacije, plina, struje, antenskih sustava, telefona...